|
|
Poezija Kresimire Gojanovic, ciklus '' Urbane legende '' *** Nedelja od milion dolara...
Moj znanac odrzava tribine na kojima srecem gradske beskucnike, ponekad, kad me nemir zivljenja istjera iz kuce. Volim njihovu blizinu, miris uzaludnosti i smrt neizgovorenu, a zapisanu u borama i trpeljivosti slomljenih.
Svi mladi lavovi ovih dana postaju mudonje sa objesenim trbusima, to pomalo razveseljava dvorsku ludu u meni, sto je zudjela da srusi kralja.
Danas blistas, sutra prosis, osim ako ne dopustis da te zatvore u ludnicu udobnosti, dom zakrzljalih svetaca, kada ti se ucini da su debili cvijece ovog naroda, pa onda biras izmedju dva losa izbora, ili se odmaknut poigravas sa rijecima ?
Nakon toga, sa svijescu da ima i gladnijih i jadnijih, polako ti izrastaju krila: uzimas bolju polovicu, odvlacis je u tamu i zarobljavas tijelom, da miris oznojenih andjela otjera hijene s praga.
Jos jedan ukradeni dan ! Sto je gore: zalostan kraj ili zalost bez kraja ?
|
|
|
*** Zasto pisem ?
Grad moje mladosti svakog dana uranja u sarene kutije besmisla. Mnoze se kupci, konzumenti, vozaci, pacijenti, mnoze se poput miseva i puze ulicama, ja umorna od buke zatvaram prozore.
Nesto se treba napraviti sa Duhom i Dahom - da li da proizvodim ljude, gladne i sveprozdiruce, ili da se ugasim sa rijecim utisnutim u pepeo zaborava, pa da se ponovo rodim, kada me procita izgubljeni ljubavnik, rasuta u daljinama da mu kazem - sto si dalje od mene, sve te vise volim ? |
|
*** Birtija za neduzne Jednom ce doci dan u kojem ce te progutati nazubljena lica sto nadiru kroz ogledala. Svatko nesto lijeci, prazninu ili zedj, ugasenu glazbu mladosti.
U najtamnijem kutu sjedi ucitelj - pijanac, govori o broju ogranicenih mogucnosti sto kroje ljudski zivot. Jedno od ogranicenja donosi i on sam, svim hrabrima na putu podmece nogu, baca pijesak u oci i propovjeda, kao sto su i njemu davno ubijali duh ucitelji - pijanci, raskosno zavaljeni u svom sveznanju, sirili su kiselkasti zadah.
Najgluplji uciteljev student uvijek negdje u blizini zmirka ocima lasice i oblizuje nasiljene kutnjake, zahvalan za mrvice, on ce uvijek naci izlaz.
A mi ostali ? Jedna je umrla, jedan je poludio, ponekog su ubili, bez upozorenja, naglo, no vecina odlazi polako, sa gorkim gutljajima svake noci pricaju se iste price.
U zdravlje ! Ili - bolje ne ? Bolest barem donosi strah, u mrtvom vrtlogu bilo kakav osjecaj pokrenuti ce naslage, kao da si ziv, opet ces na trenutak biti vise od sjenke u ogledalu, pratilac zamuklog ucitelja.
|
|
|
*** Grad samoce
Staklena cesta za putnika iz nepovrata: svaki tvrdi korak otvara novi ponor, on vidi kroz ljude, njihove rijeci dotrajale, prisnost je njegov lijek.
Za sjecanje u vremenskoj spilji, on biva zatvoren, jer se ne moze smijati i gledati ih rastuzene - te lutke sivih vidjenja.
Davali su mu otrov da se zaboravi i otkrije, nudili mu meso, slatkocu gomile kad se zbije.
On je sve to vec vidio i u torovima njihovim gubio je dah. A oni - k'o kukci postrojeni, ticalima vlaznim pipali su plitke rane, njuseci hranu, sto zove se strah.
I drugacije nisu mogli, jer kao i on izgubljeni, trazili su cestu u potopljenom gradu. *** Nedeljni stihovi
Porno dama u bijelo obucena pred crkvom zavjet daje debelom zarucniku s kravatom, harlekin plese i svira tango za kosture nevesele.
Saturnova baba opet sipa otrov, sama u svojoj gorcini - spustam pogled, rijeka je siva. Ono, sto zelim, zivi samo nocu: leptiri na mjesecini, obuceni u plavo.
Zvona katedrale nametljivo cvile, razdiru snove iz drugih vremena, tvoj trbuh pod mojim dlanom meko se njise, toplinom zove crveni poljubac - ugriz.
Dok neki mole, skruseni u patnji, mi lovimo zrake jutarnjeg neba, kroz prozor, kroz oblak gavran se smije, krilima mase, vedro nas gleda. *** Pod maskom
Postojim, satkana od nemira, poput suhe rijeci neljubaznog stranca, navlacim obrazinu i krecem kao vlak tunelima gradskim potraziti COVJEKA, svijetlo prave vatre u neonskoj rijeci, a znam da ne uspijevam, jer nikome ne mogu prici vedro i bez predumisljaja, nijednom od igraca na ovom smijesnom balu, kao sto ni oni ne mogu doprijeti do mene.
Sa drvenim nogama koracaju bogalji, muzika u crvenom odvlaci mi paznju i zelja sa pocetka, uzviseno lijepa, u neodlucnosti mojoj prestaje da zivi, u srazu duse i svijeta, samoca je ponekad neunistiv porok.
Kresimira Gojanovic.
|
|
|
*** Crtezi: 1. K. Gojanovic: '' Mjesecev zmaj '', crtez - tus na papiru, 2004. 2. K. Gojanovic: '' Putevi lutajuce macke '', crtez - tus na papiru, 2004. |