|
Andrej Podobnik, poezija 1
Moja dusa
Pokusaj me vidjeti u ovoj tami Gdje nit' Jutarnja Zvijezda svoje zrake ne zeli uprljati u ovoj mracnoj noci duse.
Pokusaj me cuti u ovom muku kako grcam u zeljama svojim smrtnim i tjelesnim, od nevinosti zaboravljenim.
Pokusaj me dodirnuti svojim tijelom zemaljskim i osjeti valove strasti sto kopaju i traze blizance svoje u dusi tvojoj.
Ta tvoja svjetlost slaba je i mlaka vrati se kad ojaca ali znaj da i Lucifer od ovog mjesta davno vec odusta....
***
Andromeda
Neka '' Sakatitelj '' pocne svoj posao ! Neka uzme moje zavisti, strasti i tuge i pokloni ih androidu nek' izgubi zavist na ljude.
Neka moje tijelo raskomada i pokloni ih ljudima koji jos misle da postoji nada.
Ostatak zapleti sa zrakama svjetlosti i posalji ga u zagrljaj Andromedi.
I evo, u trenutku, vec sam na cilju, oslobodjena dusa od sudbinskih okova, gdje samoca je nedodirljiva, gdje nada je izgorena, gdje ljubav nema svojih robova.

K. Gojanovic: '' Ples sismisa '', crtez - tus na papiru, 2004.
Sanjam
Svirepa stvarnost, kida mi kozu, a potoci krvi mesa zapljuskuju i gutaju obalu mojeg postojanja, trga mi sad, meso bez krvi, da divi se bjelini kostiju a crvljiva, beskrvna, mesnata krama gomila se oko srca sto dah gubi u kostanom kavezu koji uskoro puknut' ce pod navalom trulezi i smrada i smrti i lazi. I ruke bezbojne i hladne prodiru ka tebi da stisnu tu prestrasenu dusu, nek' pukne zbog previse bola k'o prezderana krmaca utovljena ljubavlju.
No ipak glasnik bogova snova pokazuje mi put ka zemlji bajki gdje nas dvoje zagrljeni lezimo, placuci prejako stisnuti jer mozda, ipak, danas, taj Demon Zivot zaboravit' ce na nas. ***
Kraj ljubavi
Neka i zadnji gnjevni Andjeo svojim vriskom zaledi sva srca koja prave ljubavi zive.
Neka ih pokloni vjecnosti...
Da nikad vise more suza ne oplakuje njihove rane, da nikad vise bol i patnja, pohode njihove dane, da nit' Ljubav njihova srca vise ne mrcvari, da nikad vise ne uskrsne njinu nadu i poslije je sahrani.
***
Mjesecevi ljudi
Drugi ljudi prolaze kraj vas mjesecevi ljudi tudjeg sunca sjaj, za umorne ljude zivot i spas za ostale tek sjena, svjetlosti kraj.
***
Bijeg
Izgubljenje duse traze spas pred suncevim zalaskom, vjecno bjezeci od dolaska tame i zaborava.
Nikad izgubljene nade vriste za komadicama ljubavi, koji rasprseni leze pred njima skriveni u ljudskim srcima.
***
Ljubav
Jednog dana, kada dusa umre, kada samo glad i strast budu ostali, onda ces to nazvati krajem i osloboditi me, jer beznadjem ne mozes vladati.
***
U noc
U ovoj noci Mjesec zasljepljuje jos tame zelim, trebam je...
U ovoj noci samo zvijezde su ostale, previse za umorne oci moje...
U ovoj noci bez kradljivca mraka, moje zelje zaspale su.
Ne prilazite k meni, nepozvane svjetlonose, ovoj noci, kraj ne smije doci.
Andrej Podobnik.
Kontakt
|