Poezija

San

Paraliziran, u strahu,
skokom u tebe tonem,
i rastacem sebe
u crnilo zaborava sezem,
i sjecanja topim
dok ne postanem jak, sam i voljan
za tron u borbu krenut'
al' kratak je san koji
smijehom od mene bjezi.

***

Put

Koracam kroz osude tudjih ljudi
i pomraceni umovi njihovi
put moj manje svijetlim cine.

Ali,

nit' otrovni ostaci misli njihovih
sto vrebaju na mene skriveni
u sjeni sto me slijedi,

Nit' lesine sjecanja njinih,
sto put mi prijece i
uzmak mi nude,

Nista nad mojom dusom vlasti nema,
i k'o sjaj dalekih zvijezda,
tako ona vama blisko izgleda.

***

Put 2

I trcim, letim putem mojim
pun sam snage i ti si kraj mene,
za nama samo duse sitne,
trckaraju kao hijene.

I hodam dalje svojim putem
drobim gazim, sve te lazi,
ne slusaj ti rijeci njine,
ta to su tek zavidne svinje.

Moj korak sve je tezi,
a tvoja ruka u daljini se gubi,
Zar sam cu tamo stici ?
Zar bez tebe dalje moram ici ?

Puzim sada, sam bez ikog'
preko lesina i trupla prijatelja
koji nekad bijahu kraj mene,
i gle, kako plesu i igraju njihove sjene
i stadoh...

***

Zalutao sam putevima mracnijim

Dosao je dan
kad zaboravih
put povratka do
mjesta pocetka
gdje spustila se
tama na izvore smisla.

A prijatelji stari
zaboravivsi mjesto
gdje sada krocim,
traze me na
svjetlijim mjestima,
cudeci se sto me nema.

Izgubljeni

Izgubljen u tkanju od niti vremena
trazim za se dio pletiva njina.

Jedan dio sto Demon - Zivot oduzeo mi je,
jedan dio da se vratim gdje sudjeno meni nije

Da od Kronosovog carstva sa srodnom dusom drugom
otkidam sekunde u nekom tijelu smrtnom.

***

Andrej Podobnik.